Vjekoslav Karas

Vjekoslav Karas prvi je poznati školovani hrvatski slikar druge polovice 19. stoljeća. Rođen je u Karlovcu u skromnoj obrtničkoj obitelji. Već kao desetogodišnji dječak oduševljava se slikarstvom. Prva znanja stječe u Karlovcu kod soboslikarskih obrtnika, te slikara Fridricha Hemerlitza. Pukovnik Franjo Kos i drugi istaknuti Karlovčani pomažu mu u prikupljanju novca za odlazak na školovanje u Italiji. Najprije studira na akademiji u Firenzi gdje su mu prvi učitelji Corsi i Meli. Tri godine kasnije, sada već u Rimu, Karas je pod utjecajem Nazarenaca i njihovog duhovnog vođe Friedricha Overbacka, te u tom periodu radi cikluse slika sa sakralnim temama. Karas je u Rimu osim slikarstva učio i pjevanje, glazbenu teoriju, flautu i gitaru. U Karlovcu je osnovao i vodio manji pjevački zbor za kojeg je skladao preko trideset skladbi.

Najvažnija Karasova djela su: Rimljanka s lutnjom, Majka izlaže Mojsija na obalu rijeke, Ana Krešić, Miško Krešić, Portret Josefine Barac – Bernardić, Dječak, Autoportret. Zbog svog senzibiliteta ne može podnijeti nerazumijevanje i nedostatak poticaja za daljnji rad u vlastitoj sredini. Njegov život završava tragičnim samoubojstvom u rijeci Korani 5. srpnja 1858. godine. Rijeke katkad neobično djeluju na ljude, katkad su inspiracija, a katkad dramatični epilog života.

Prema mnogima, Vjekoslav Karas bio je najznačajniji predstavnik hrvatskog slikarstva 19. stoljeća. Spomenik mu se danas nalazi na platou uz šanac s pogledom na staru jezgru Karlovca, a u ljepotu njegovih slika možete uroniti u Gradskom muzeju i galeriji koja nosi njegovo ime.