Ana Katarina Zrinski

Ana Katarina Zrinski

Ana Katarina Zrinski

Ana Katarina Zrinski ostala je urezana u sjećanje na povijesnoj crti grada zbog najslavnijeg vjenčanja koje je Karlovac doživio. Udala se za Petra Zrinskog 1641. godine i tom vezom stupile su u tijesno rodbinstvo dvije najmoćnije hrvatske plemićke obitelji. Bili su to ujedno i posljednji svatovi ovih obitelji prije njihovog zatiranja i izumiranja. Svadbena svečanost održala se u starom gradu Ozlju, kojim su gospodarili Zrinski, i u karlovačkoj kuriji u vlasništvu Frankopana, najstarijoj sačuvanoj kući u starogradskoj jezgri Karlovca u kojoj je danas smješten Gradski muzej Karlovac. 

Pretpostavlja se da je rođena u Bosiljevu oko 1625. godine, imala je četvero djece. Književno je bila iznimno nadarena i spominje se kao najveće žensko ime hrvatske književnosti 17. stoljeća. Katarina je bila prva žena u Banskoj Hrvatskoj koja se bavila izvornim stvaralačkim radom i prevođenjem s njemačkog, mađarskog i talijanskog jezika, a ni latinski joj nije bio stran pa je svoja djela često pisala i na latinskom i, naravno, na hrvatskom jeziku.

Katarinu Zrinski pratio je glas sjajne diplomatkinje, ali taj njezin talent nije joj pomogao u pregovorima nakon propasti Zrinsko-Frankopanske urote kad je pala u nemilost Beča i provela ostatak života u samostanu. Umrla je 16. studenog 1673. godine u Grazu.

Ana Katarina Zrinski
Vjekoslav Karas

Vjekoslav Karas

Vjekoslav Karas

Vjekoslav Karas prvi je poznati školovani hrvatski slikar druge polovice 19. stoljeća. Rođen je u Karlovcu u skromnoj obrtničkoj obitelji. Već kao desetogodišnji dječak oduševljava se slikarstvom. Prva znanja stječe u Karlovcu kod soboslikarskih obrtnika, te slikara Fridricha Hemerlitza. Pukovnik Franjo Kos i drugi istaknuti Karlovčani pomažu mu u prikupljanju novca za odlazak na školovanje u Italiji. Najprije studira na akademiji u Firenzi gdje su mu prvi učitelji Corsi i Meli. Tri godine kasnije, sada već u Rimu, Karas je pod utjecajem Nazarenaca i njihovog duhovnog vođe Friedricha Overbacka, te u tom periodu radi cikluse slika sa sakralnim temama. Karas je u Rimu osim slikarstva učio i pjevanje, glazbenu teoriju, flautu i gitaru. U Karlovcu je osnovao i vodio manji pjevački zbor za kojeg je skladao preko trideset skladbi.

Najvažnija Karasova djela su: Rimljanka s lutnjom, Majka izlaže Mojsija na obalu rijeke, Ana Krešić, Miško Krešić, Portret Josefine Barac – Bernardić, Dječak, Autoportret. Zbog svog senzibiliteta ne može podnijeti nerazumijevanje i nedostatak poticaja za daljnji rad u vlastitoj sredini. Njegov život završava tragičnim samoubojstvom u rijeci Korani 5. srpnja 1858. godine. Rijeke katkad neobično djeluju na ljude, katkad su inspiracija, a katkad dramatični epilog života.

Prema mnogima, Vjekoslav Karas bio je najznačajniji predstavnik hrvatskog slikarstva 19. stoljeća. Spomenik mu se danas nalazi na platou uz šanac s pogledom na staru jezgru Karlovca, a u ljepotu njegovih slika možete uroniti u Gradskom muzeju i galeriji koja nosi njegovo ime. 

spomenik vjekoslavu karasu karlovac
Nikola Tesla

Nikola Tesla

Nikola Tesla

Nikola Tesla je najpoznatiji učenik Gimnazije i Karlovca, a diploma karlovačke Velike kraljevske realke je ujedno i jedina diploma koju je stekao jer zbog zdravstvenih i obiteljskih razloga svoje studije nije dovršio i diplomirao. Rođen je u Smiljanu 1856., a preminuo u New Yorku 1943. godine.

”Moje školovanje nastavilo se na Visokoj realnoj gimnaziji u Karlovcu. Veoma sam se zainteresirao za elektricitet, potaknut utjecajem svojeg profesora fizike koji je bio genijalan čovjek, a često je demonstrirao osnovne zakone aparaturama koje je sam konstruirao. Sjećam se jedne sprave u obliku staklenog balona, obavijenog staniolom, koji se brzo okretao kad bi bio spojen s električnom strujom. Ne mogu vam izraziti ni približno objasniti svoje uzbuđenje dok sam prisustvovao njegovim pokusima s ovim tajanstvenim fenomenom. Svaki dojam proizveo je tisuće odjeka u mom mozgu. ” (Nikola Tesla)

Iako je u Karlovcu proveo tek tri godine svog života, one su bitno utjecale na njegovu inspiraciju i životne odluke. Današnji učenici karlovačkih škola vole se opravdavati pričom kako je Tesla imao jedva prolaznu ocjenu iz fizike pa je ipak postao svjetski poznati znanstvenik. Na njihovo razočarenje, ta priča nije točna.

Nismo sigurni niti da li su ostale priče povijesne činjenice, ali volimo ih prepričavati. Jednom je zaronio ispod pontonskog mosta i kada nije mogao izroniti, a ponestajalo mu je zraka, sjetio se da mora biti zraka između vode i dasaka mosta pa se tako spasio. Drugi put nabujala rijeka gotovo ga je odnijela preko brane, a spasio se tako što se sjetio dijagrama hidrauličnog tlaka (tlak tekućine u pokretu srazmjeran je prostoru na koji djeluje) i okrenuo se na stranu te uspio doplivati do obale. Znanje fizike katkad spašava život.

Vjekoslav Karas
Skip to content